Mislim, samo sam htio reći da neko stvarno ustaštvo ne postoji u Hrvatskoj, simboli ustaštva koji se pojavljuju nikako ne mogu biti rehabilitacija ustaštva.. stvarna rehabilitacija se očituje kroz stvarno djelovanje i program stranaka, udruga itd., osobni stavovi su druga priča, nikako rehabilitacija ustaštva!
U Srbiji recimo fašistička stranka je legitimna politička opcija, o stanju u Italiji da i ne govorimo, NJemačkoj, Poljskoj, Češkoj također.. nacističkih i fašističkih simbola ima svuda po svijetu.. a stvarno djelovanje tih opcija u Hrvatskoj je doslovno nepostojeće, pogotovo uspoređujući se sa ostalim zemljama; tako da.. upravo tako; stvorimo neprijatelja da bi mogli vladati.. na tom neprijatelju Mesić je izgradio cijeli svoj ugled, bez njega ne bi ni postojao zato svakom prilikom i potencira neke ideološke krize sa naglaskom na ustaštvo.. mislim.. jedna predsjednička institucija da komentira klinca sa fašističkom kapom.. njemačka premijerka ne bi se skidala sa TV-a kada bi činila isto!
Svo to Mesićevo ljevičarenje svodi se na izjave ovakvog tipa: „Moramo se usprotiviti svakoj relativizaciji ili čak negiranju nacifašističkih, odnosno ustaških zločina, svakom pokušaju da se komunizam, kao ideja, izjednači sa fašizmom, pa se pod firmom zločinačkih ideologija, u istom dahu, osude i odbace. To smo dužni onima kojima odajemo počast, svima onima koji su dali živote u antifašističkoj borbi, svim žrtvama fašizma, svima kojima smo zahvalni što je antifašizam ugrađen u temelje Hrvatske”, ili: „U Jasenovcu nitko od ubijenih nije bio kriv dok su u Bleiburgu mnogi od ubijenih krivi za stradale u Jasenovcu”,.
Svakom je iole bolje upućenom građaninu Hrvatske danas jasno gdje koji vjetar puše. Ipak je smiješno poistovjećivanje njemačkih, talijanskih i drugih fašista sa hrvatskim mladićima koji kao i Thompson 1991. godine odlučni da obrane jedinu zemlju Hrvata na svijetu spremno uzviknuše „ZA DOM SPREMNI“ ! Spremni smo braniti i svoje živote dati za jedinu Domovinu, djedovinu i pradjedovinu velikih hrvatskih banova i kraljeva. I kad tako odlučno htjedosmo je braniti nađoše se smutljivci u našem narodu koji htjedoše i dalje biti sluge velikosrbijanske bratije, pa im ništa nevalja u zemlji Hrvatskoj. Traže nazad diktaturu i da mogu privoditi i zatvarati mladiće koji pjevaju : „Ja sam Hrvat nisam komunista, jer virujem u Isusa Krista“ (šest mjeseci zatvora , sa teškim radom)
| - Rodi, majko, još jednoga brata, Da nam čuva koljevku Hrvata Oj, Hrvati , ne bojte se rana Nema smrti do sudnjega dana! Evo braće, evo mitraljeza , Nema lanca koji bi ih veza. Puška puca, parabola laje, Ustaša se nikom ne predaje ! Iz Imotskog zlatno pero piše: -Mi Hrvati, ne bojmo se više! Sjajna zvijezdo iznad Metkovića Pozdravi mi Antu Pavelića ! Ja ustaša Grge Prgometa, Iđen kući niko mi ne smeta. Sveti Ante, ajmo u ustaše, Vratit ćemo što je bilo naše ! Oj, gavrane, otpala ti krila- Što si mrtva domobrana dira ! | Niti groba niti spomenika, Di je moja poginula dika ! Mariboru kada dođem blizu, Suze same niz obraze klizu. Mariborska poljano zelena, Hrvatskom si krvlju natopljena. Hrvatska se zastava razvila, I je dosta u potaji bila.
Oj, Hrvati, lipo vam je ime. Možete se ponositi njime.
Ja sam vojnik Ante Pavelića, Sedma bojna Maksa Luburića. U Madridu grobnica od zlata, Tu počiva vođa od Hrvata. Sedam braće sedam stričevića, Služe vojsku Ante Pavelića. Cvitaj, ružo na Radića grobu, Hrvati te zalivati mogu ! |
Tko danas razuman može regularnu hrvatsku vojsku koja je branila svoju hrvatsku državu uspoređivati sa šumskim pripuzima koji su zgrabili vlast 1945.godine i pobili pola milijuna Hrvata i njihovih obitelji. Prozivajući se nekakvim antifašistima uradili su neviđene zločine nad hrvatskim narodom. Tako su se krvnici kroz povijest uvijek maskirali i pravili janjci, ali zapravo bila je janječa koža, a ispod nje vuk.
Kada je Hrvatsku trebalo sedamdesetih godina prošlog stoljeća značajnim infrastukturnim objektima izgraditi i zaustaviti iseljavanje u zapadnoeuropske zemlje i svijet. Veliki je Maršal zabranio graditi autocestu Zagreb – Split. Smjenio hrvatsko rukovodstvo koje je imalo vizije napretka Hrvatske. Hrvati su opet bačeni na koljena,
A njemu se moralo klicati KAO VELIKOM VOĐI !
I kad je pao berlinski zid, sloboda za mnoge europske narode došla na vrata, VELIKA BRAĆA nama zalupiše vratima ! „E za vas nema slobode“!!!
Kao što su naši stari gangali: „Mariboru kada dođem blizu, suze same niz obraze klizu“,
Tako i ja danas : „ Vukovaru kada dođem blizu, suze same niz obraze klizu“.
Sudbino jedine moje Hrvatske, nemoj biti više tako okrutna. Izdigni iz svoga gnjezda dostojne sinove i posadi vječnu klicu hrvatsku. Da uz Božju pomoć podarimo rodu Hrvata, domovinu koju su pređi naši vazda nosili u svojim srcima. Da kako Ante Pavelić 1942.godine u Hrvatskom saboru kaže: Iznad ovog hrvatskog doma jedini gospodar bude Bog !
