U prepunoj župnoj crkvi svetoga Jurja u Kaštel Sućurcu služenjem svete mise zadušnice nekoliko stotina mještana obilježilo je 65. godišnjicu savezničkog bombardiranja Sućurca i stare mjesne župne crkve. Podsjetimo, 5. prosinca 1943. godine u poslijepodnevnim satima, u 15.05 sati za vrijeme trajanja službe svete riječi pod naletom savezničkih bombi poginulo je oko stotinu mješana, skupa sa svećenikom don Antom Rubignonijem.
Svečano misno slavlje predvodio je don Emanuel Petrov, koji je tijekom misnog slavlja pročitao imena svih poginulih, ali se i prijestio prilika i događanja iz ondašnjeg ratnog vremena, pri čemu je upozorio kako se takva tragedija nikada ne smije zaboraviti.
Po završetku svete mise i zajedničke molitve kolona vjernika je s upaljenim svijećama krenula rivom prema zvoniku nekadašnje župne crkve, gdje su položeni vijenci i zapaljene svijeće i to od strane čelnih ljudi grada Kaštela predvođenih gradonačelnikom Ivanom Udovičićem, predstavnika Mjesnog odbora, predstavnika DVD-a Mladost iz Kaštel Sućurca te predstavnika mnogobrojnih gradskih udruga.
Pokoj vječni nevinim hrvatskim žrtvama koji su poginuli pod naletom britanskih zračnih snaga ( british air forces) pod izlikom da gađaju komandu i veze njemačke vojske.
Takvih je " savezničkih krvavih napada bilo mnogo po hrvatskoj obali , Savi i Dunavu.
Na isti način na Uskrs 1944 godine british air forces granatirali su Bihać i sravnili sa zemljom katedralnu crkvu Sv. Antuna Padovanskog za vrijeme mise.Svi vjernici su poginuli, žene , djeca,starci i sl.
Nitko se nikada za to nije ispričao niti postoji spomen obilježje da se to dogodilo osim u župnim knjigama.
I danas možete vidjeti oštećeni zvonik nekad prekrasne i velike crkve koja je sravnjena i ispred nje se okupljaju mladi i zaljubljeni.
Crkva se nalazila u centru Bihaća uz samu rijeku Unu.
Pored nje je podignuta nova crkva Sv.Antuna Padovanskog.
To treba vidjeti i pomoliti se za nevine hrvatske katoličke žrtve.
09.12.2008. |
srijeda, 10. prosinca 2008.
ponedjeljak, 8. prosinca 2008.
Ima li u predsjednika Mesića gena velikog Maršala
Mislim, samo sam htio reći da neko stvarno ustaštvo ne postoji u Hrvatskoj, simboli ustaštva koji se pojavljuju nikako ne mogu biti rehabilitacija ustaštva.. stvarna rehabilitacija se očituje kroz stvarno djelovanje i program stranaka, udruga itd., osobni stavovi su druga priča, nikako rehabilitacija ustaštva!
U Srbiji recimo fašistička stranka je legitimna politička opcija, o stanju u Italiji da i ne govorimo, NJemačkoj, Poljskoj, Češkoj također.. nacističkih i fašističkih simbola ima svuda po svijetu.. a stvarno djelovanje tih opcija u Hrvatskoj je doslovno nepostojeće, pogotovo uspoređujući se sa ostalim zemljama; tako da.. upravo tako; stvorimo neprijatelja da bi mogli vladati.. na tom neprijatelju Mesić je izgradio cijeli svoj ugled, bez njega ne bi ni postojao zato svakom prilikom i potencira neke ideološke krize sa naglaskom na ustaštvo.. mislim.. jedna predsjednička institucija da komentira klinca sa fašističkom kapom.. njemačka premijerka ne bi se skidala sa TV-a kada bi činila isto!
Svo to Mesićevo ljevičarenje svodi se na izjave ovakvog tipa: „Moramo se usprotiviti svakoj relativizaciji ili čak negiranju nacifašističkih, odnosno ustaških zločina, svakom pokušaju da se komunizam, kao ideja, izjednači sa fašizmom, pa se pod firmom zločinačkih ideologija, u istom dahu, osude i odbace. To smo dužni onima kojima odajemo počast, svima onima koji su dali živote u antifašističkoj borbi, svim žrtvama fašizma, svima kojima smo zahvalni što je antifašizam ugrađen u temelje Hrvatske”, ili: „U Jasenovcu nitko od ubijenih nije bio kriv dok su u Bleiburgu mnogi od ubijenih krivi za stradale u Jasenovcu”,.
Svakom je iole bolje upućenom građaninu Hrvatske danas jasno gdje koji vjetar puše. Ipak je smiješno poistovjećivanje njemačkih, talijanskih i drugih fašista sa hrvatskim mladićima koji kao i Thompson 1991. godine odlučni da obrane jedinu zemlju Hrvata na svijetu spremno uzviknuše „ZA DOM SPREMNI“ ! Spremni smo braniti i svoje živote dati za jedinu Domovinu, djedovinu i pradjedovinu velikih hrvatskih banova i kraljeva. I kad tako odlučno htjedosmo je braniti nađoše se smutljivci u našem narodu koji htjedoše i dalje biti sluge velikosrbijanske bratije, pa im ništa nevalja u zemlji Hrvatskoj. Traže nazad diktaturu i da mogu privoditi i zatvarati mladiće koji pjevaju : „Ja sam Hrvat nisam komunista, jer virujem u Isusa Krista“ (šest mjeseci zatvora , sa teškim radom)
| - Rodi, majko, još jednoga brata, Da nam čuva koljevku Hrvata Oj, Hrvati , ne bojte se rana Nema smrti do sudnjega dana! Evo braće, evo mitraljeza , Nema lanca koji bi ih veza. Puška puca, parabola laje, Ustaša se nikom ne predaje ! Iz Imotskog zlatno pero piše: -Mi Hrvati, ne bojmo se više! Sjajna zvijezdo iznad Metkovića Pozdravi mi Antu Pavelića ! Ja ustaša Grge Prgometa, Iđen kući niko mi ne smeta. Sveti Ante, ajmo u ustaše, Vratit ćemo što je bilo naše ! Oj, gavrane, otpala ti krila- Što si mrtva domobrana dira ! | Niti groba niti spomenika, Di je moja poginula dika ! Mariboru kada dođem blizu, Suze same niz obraze klizu. Mariborska poljano zelena, Hrvatskom si krvlju natopljena. Hrvatska se zastava razvila, I je dosta u potaji bila.
Oj, Hrvati, lipo vam je ime. Možete se ponositi njime.
Ja sam vojnik Ante Pavelića, Sedma bojna Maksa Luburića. U Madridu grobnica od zlata, Tu počiva vođa od Hrvata. Sedam braće sedam stričevića, Služe vojsku Ante Pavelića. Cvitaj, ružo na Radića grobu, Hrvati te zalivati mogu ! |
Tko danas razuman može regularnu hrvatsku vojsku koja je branila svoju hrvatsku državu uspoređivati sa šumskim pripuzima koji su zgrabili vlast 1945.godine i pobili pola milijuna Hrvata i njihovih obitelji. Prozivajući se nekakvim antifašistima uradili su neviđene zločine nad hrvatskim narodom. Tako su se krvnici kroz povijest uvijek maskirali i pravili janjci, ali zapravo bila je janječa koža, a ispod nje vuk.
Kada je Hrvatsku trebalo sedamdesetih godina prošlog stoljeća značajnim infrastukturnim objektima izgraditi i zaustaviti iseljavanje u zapadnoeuropske zemlje i svijet. Veliki je Maršal zabranio graditi autocestu Zagreb – Split. Smjenio hrvatsko rukovodstvo koje je imalo vizije napretka Hrvatske. Hrvati su opet bačeni na koljena,
A njemu se moralo klicati KAO VELIKOM VOĐI !
I kad je pao berlinski zid, sloboda za mnoge europske narode došla na vrata, VELIKA BRAĆA nama zalupiše vratima ! „E za vas nema slobode“!!!
Kao što su naši stari gangali: „Mariboru kada dođem blizu, suze same niz obraze klizu“,
Tako i ja danas : „ Vukovaru kada dođem blizu, suze same niz obraze klizu“.
Sudbino jedine moje Hrvatske, nemoj biti više tako okrutna. Izdigni iz svoga gnjezda dostojne sinove i posadi vječnu klicu hrvatsku. Da uz Božju pomoć podarimo rodu Hrvata, domovinu koju su pređi naši vazda nosili u svojim srcima. Da kako Ante Pavelić 1942.godine u Hrvatskom saboru kaže: Iznad ovog hrvatskog doma jedini gospodar bude Bog !
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
