utorak, 15. prosinca 2009.

Mesić u Rusiji

Do iznemoglosti sam se smijao izvješću agencija o posjeti hrvatskog predsjednika Rusiji ovih dana. Nigdje ne vidim da ga je primio predsjednik te države već drugi čovjek premijer Putin. To je bolje nego da ga je primio samo ministar vanjskih poslova, a naši bi mediji i tu činjenicu pohvalilili,jer Predsjednik je otišao u bratsku mu Rusiju gdje mu netriba prevodilac. Pa će račun za državu biti manji. Iako se Predsjedik u deset godina nije riješio zrakoplova, kojeg je tada najavljivao da će prodati i da će svijetom krstariti redovnom avionskom linijom. Pitam se šta je od tog obećanja? Tamo je u Rusiji držao predavanje dragim Rusima koji bi voljeli da smo svi mrtvi, jer su nam zajedno sa Britancima to i namjenili kad su Vijeću sigurnosti UN predložili a potom i usvojili Rezoluciju o zabrani uvoza oružja u zemlje bivše Jugoslavije. Predhodno je JNA pokupila svo oružje sa teritorija Hrvatske i prebacila ga bosanskim Srbima a nešto i u Srbiju, jer ga je toliko bilo u Srbiji da ga nisu imali gdje smjestiti. I takvim se Rusima hrvatski predsjednik žali za stanje u Hrvatskoj prije njegova dolaska na čelo države. On Rusima kaže da je u zemlji koju je preuzeo bila „opća nelikvidnost, a da su nevladine organizacije koje su se bavile ljudskim pravima tretirane kao neprijateljske“. Je Hrvatska je u vrijema kad je Mesić došao na njezino čelo bila dužna oko 9 milijardi dolara, a taj se dug na kraju njegova mandata popeo na 40 milijardi istih dolara, sa tendecijom da za godinu dvije budemo dužni „kao Grčka“! Što se tiče nevladinih organizacija za zaštitu ljudskih prava Srba koji su ostali u Hrvatskoj tu je sve odavno rečeno sve što se moglo reći.Nema više dovoljno meda da ih se prehrani pa će ga Hrvatska skoro za njih početi uvoziti. Kada aktualni Predsjednik toliko sprječava korupciju što to čini tek na kraju mandata, a nije radio na početku, kad je i vlast u državi bila ona koja ga inače potpomaže u svemu. Kako za nedavne akcije protiv korupcije još nema pravmoćnih sudskih presuda to se pitam što će iz svega toga biti. Možda najprije ono „tresla se brda – rodio se miš“. Što se tiče trase o ruskom plinu, pitanje je kud bi plin išao. Ako bi išao od Rusije za Hrvatsku mislim da bi teško do Hrvatske došao, a obratno bi išao za Rusiju, a što to nama u konačnosti znači – ništa. Uvijek će se naći neka Ukrajina koja će zatvoriti ventile kad je najveća zima. Neće ljeti kad se plin malo troši!
Rusima predaje da želi da njegov nasljednik bude „antifašista“. To znači ako nije „antifašista“ da je ustaša, ili nešto treće, što Predsjednik nikako ne bi mogao prožvakati. Rusi pak ne slušaju njegove priče o fašizmu i antifašizmu, nego ucjenjuju Hrvatsku hrvatskim parama. O tome predsjednik sam kaže da su nam Rusi dužni sto milijuna američkih dolara, ali usput nam ih nikad neće vratiti ako im prije ne damo naša brodogradilišta / u koja će oni ulagati/. Ja bi Putinu rekao ovako. Daj ti meni moje pare a onda ću ja za te pare uložiti u brodogradnju. Ovako će naši veliki ekonomisti prodati brodogradilišta našem dužniku, a on će opet isisati iz njih sve što se isisati dade onda će raskinuti ugovor. Dug nam nije vratio, a opet nas pokrao. I to i zadnja baba vidi što se događa samo naš Predsjednik ne vidi. I zato smo tu gdje jesmo.
A.Milić