Za ovaj komentar su povod dvije stvari.
Prva je vijest koja je iz Hrvatske došla do mene da se za izbor za Predsjednika države počela raditi izborna matematika. Primjenjuje se negativni pristup koji od prilike izgleda ovako: Nikako ne želim pobjedu određenog kandidata, stoga ću glasovati za manje zlo koje po mome mišljenju ima najviše šansi pobijediti. Tako se stvara efekat stada koji kreće za ovnom koji ima najglasnije zvono. Na stranu činjenica da ta logika ima nekog smisla kada se biraju zastupnici u Sabor, ali sada ne. Najbitnija stvar koju hrvatski birači trebaju shvatiti je da treba dati glas kandidatu koji je u oporbi. Naravno da time ne mislim na aktualnu saborsku oporbu, već na OPORBU saboru. Oporbu ovom Saboru kakvog danas imamo. Mislim na oporbu današnjoj politici, kriminalu, rastakanju osnovnih ljudskih i kršćanskih vrijednosti – mislim na oporbu uništavanju Hrvatske. Na jednoj strani su dva kandidata, Tuđman i Jurčević koji znače okretanje stranice i obnovu zemlje a na drugoj svi ostali, politička mafija gdje su svi kandidati zapravo isti. Nije važno kako se zovu ili koju političku formaciju predstavljaju. Među njima nema ama baš nikakve razlike.
Pratim odgovore na pitanja o akademskoj šutnji. Nisam mogla vjerovati sama sebi. Hrvatska se nalazi na prekretnici – ili nastaviti stopama Mesića i uništiti sve što imamo, a što je koštalo krvi naših najboljih sinova, ili ugledati tračak svjetla na kraju tunela. A ti naši intelektualci i veliki znanstvenici (na sreću ne svi) na jednostavno pitanje tko je po njihovom mišljenju najkvalitetniji kandidat odgovaraju: “Ni jedan”. Valjda zbog toga jer smatraju sebe uzor-kandidatom i svatko tko nije njihov klon ne može odgovarati. Hrvatska MORA izabrati novog predsjednika. Ta neodlučnost, ziheraštvo, neopredjeljenost, u ovom trenutku ne koristi Hrvatskoj. To je poziv da se ne izađe na glasovanje a znamo čemu to vodi. Ljevica izlazi na izbore kao vojska. Niti jedan njihov glas ne će nedostajati. Zar je tako teško tim vrlim znanstvenicima pogledati koje su kompetencije Predsjednika države a koja su područja gdje on može djelovati samo kao savjetodavac te prema tim parametrima pošteno reći hrvatskim biračima što misle – koji je najbolji kandidat. Drugi povod je pismo Slobodana Langa koje mi je nedavno ponovno došlo do ruku a u kojem analizira predsjedničke kandidate i s jasnoćom i logikom koja mu je svojstvena iznosi njihove karakteristike. Njegov izbor i preporuka hrvatskim biračima su dva jedina stvarno kvalitetna kandidata Tuđman i Jurčević. Potpuno se slažem s Langom u njegovim procjenama. Ostaje samo dodati da vrijeme za Jurčevića tek treba doći. Nadajmo se što prije. Danas nam je potreban Tuđman ne samo zbog njegovih osobnih vrijednosti kao čovjeka i snage njegovih ideja već i zbog velikog iskustva koje je stekao u međunarodnoj politici u vrijeme stvaranja hrvatske države te poznavanja zakulisnih i prljavih igara svjetskih moćnika koji i dalje, zahvaljujući našoj političkoj mafiji uništavaju Hrvatsku. Nadam se da će i Jurčević razumjeti tu činjenicu. Tuđman je u ovom trenutku naša šansa da Hrvatska dobije predsjednika kakvog zaslužuje i ne smijemo ju propustiti. Situacija u kojoj se nalazi zemlja ne dozvoljava nam taj luksuz.
Maja Snajder
