Pismo zahvale prof.dr.sc. Josipa Jurčevića

Poštovani,
zahvaljujem svima koji su na bilo koji način – volontiranjem, glasovanjem, donacijom, poticanjem i drugačijim oblicima potpore – pridonijeli rezultatu kojeg smo postigli na ovim predsjedničkim izborima. Taj rezultat treba smatrati velikom pobjedom, jer je prepoznatljivo javno rođena nova hrvatska politička paradigma, koja se temelji na nacionalnim i socijalnim vrijednostima, a suprotstavlja se vulgarnom materijalizmu koji privremeno upravlja Hrvatskom.
U postojećim okolnostima – u kojima je javni prostor bio okupiran svekolikim nasiljem korpupcijske hobotnice, te vještim onemogućavanjem uspostavljanja hrvatskog političkog zajedništva – nije bilo moguće postići veći uspjeh.
Nas približnoo 55.000, koji smo sudjelovali u ovom projektu, nadvladavali smo brojne zapreke. Pokazali smo snagu zajedništva koju i nadalje moramo njegovati i razvijati. Za postizanje budućih političkih ciljeva najvažnije je, i iz ovog iskustva, prepoznati silnice koje su unutar hrvatskog naroda onemogućile objedinjavanje i pobjedu hrvatskog nacionalnog predsjednika. Ta, već i površno zbrajanje pokazuje da se modelom predkampanje mogla već u prvom krugu ostvariti uvjerljiva pobjeda. To je važna pouka za sljedeće parlamentarne i druge izbore.
No, ovo nije prigoda za detaljniju raščlambu, koju se obvezujem uskoro napraviti i s njom vas upoznati. Najvažnije je da sačuvamo duh našeg pobjedničkog zajedništva, te da se - šireći i snažeći ovu svijest - suprotstavimo onima koji nas nastoje zarobljavati malodušjem i beznađem.
Imajmo povjerenja u sebe. Sudbina naše hrvatske budućnosti je u našim srcima, razumu i odlukama!

Neka nas u našem zajedništvu trajno nadahe i ovo blagdansko vrijeme!

Od srca vam još jedamput zahvaljujem,
vaš Josip Jurčević

Probudimo se !

Svaki dan čekam da me netko probudi iz strašnog sna i da mi olakša ove muke. Čekam da me probude pa da izađem na ulicu i pogledam u nasmiješena lica sretnog i slobodnog hrvatskog naroda. Želim nastaviti živjeti tamo gdje smo stali, nakon Oluje... Želim vidjeti narod koji se nakon veličanstvenog oslobođenja uhvatio posla i izgradnje zemlje. Želim vidjeti narod koji danas, 14 godina nakon rata slavi svoje heroje, narod koji se za svaki državni praznik natječe tko će na kući imati ljepši i veći hrvatski stijeg.

Volio bih vidjeti narod koji je nakon rata izgradio slobodnu zemlju u kojoj su svi ravnopravni, u kojoj se dobro živi od poštenog rada. Želim vidjeti narod koji brine o svojim braniteljima, narod koji diše istim plućima i brine za svakog branitelja kao za svoje rođeno dijete.

Moje želje su jedno, a stvarnost je nešto sasvim drugo. Kao da je sam Nečastivi ušao u ovaj narod. Svatko se okrenuo sebi, gleda samo svoju korist. Prodali su dušu vragu za šaku prljavog novca, radno mjesto, novi auto, udobnu fotelju.... One koji se još trude nešto promjeniti, one koji pomažu drugima gleda se kao na luđake. Podvaljuje im se svašta, ruši ih se, pljuje po njima... Nečastivi je prvo zavladao dušama političara, a onda preko njih raširio se u narodu. Narod se borio i opirao jedno vrijeme, a onda se prepustio. Teško je odoljevati svim tim slasticama koje Nečastivi nudi. Narod si je sve češće počeo postavljati pitanje : "Zar sam ja jedina budala kojoj je do nečega stalo...?"
A Nečastivi preko svojih sluga neumoljivo pokorava narod, stvara novi poredak, nove vrijednosti ...
Živimo u zemlji izopačenih vrijednosti, izopačenih političara, izopačene svijesti. Živimo u vrijeme kada nam se oduzimaju naši pobjednički simboli - naš KRIŽ i naša KRUNICA.

Više nema političara i stranke koji se bore za hrvatski narod i za svete vrijednosti na kojima je nastala ova zemlja. Političari su nam korumpirani, i to od seoske Mjesne zajednice pa sve do najviših struktura vlasti. Korupcija, pohlepa, laž, krađa - to su postale odlike uspješnih i cjenjenih. Svaki dan se pojavljuju nove afere o milijunskim pronevjerama. Bahate i bezobrazne sluge Nečastivog žive raskalašeno na muci ovog napaćenog naroda i dalje mu ustrajno lažu. Gledaju u oči i lažu. Iz njih nas gleda sam Nečastivi i mi koliko god znamo da smo u pravu spuštamo pogled pred njima...dok nam u oči lažu. Spuštamo glavu, ruke stavljamo na leđa i tumaramo tako u krug razočarani, prazni ...
Nečastivi se polako uvlači i u nas. I neki od nas posustaju, prihvaćaju vrijednosti koje nameće Nečastivi, odustaju od borbe ... Oni koji ne žele postati sluge Nečastivog a nemaju više snage da se bore, dižu ruku na sebe ... 1800 HRVATSKIH BRANITELJA je dignulo ruku na sebe! 1800 istinskih hrvatskih sinova , ono najvrijednije što je Hrvatska ikada imala, nije moglo podnjeti teret nepravde, zla, korupcije, laži, krađe.... Oni koji se još uvijek bore čine to tiho i slabo, ne čuje ih se. Mnogi među nama su se prodali za mirovine, invalidnosti, stause... Možda su i oni nekad bili čisti, ali su se umorili, posustali su. Krenuli su lakšim putem, zaboravili su da put do zvijezda vodi kroz trnje. Iako su i oni nekad bili pravi i čisti, danas su se i oni prodali i šute pognute glave, kao da se njih sve to ne tiče.

Zaboravili smo na one dane ponosa i slave, na onaj nevjerovatan osjećaj kad su nam srca bila ispunjena srećom i ponosom unatoč smrti i boli oko nas. Eh, onaj veličanstveni osjećaj! Sjećate li ga se još uvijek braćo !? Zašto ste borili!? Postavite li sebi ikada to pitanje? Stanete li pred ogledalo i pogledate li se dobro u oči? Možete li stajati pred ogledalom, gledati sebe u oči dok razmišljate o tim danima? Koliko nas može dugo tako sebe gledati? Koliko nas brzo spusti pogled i vrati se u svoj učmali sluganski svijet?
Kolika je cijena vaše duše? 3000 kuna? 4000 kn? Ili možda više? Auto, kuća, stan, kartice u džepu? Zar smo se zato borili!? Koliko nas je danas spremno pomoći onom našem bratu iz rova koji danas teško živi? Kada želimo pomoći herojima koji se stide tražiti pomoć onda se čuju komentari : "Tko mu je kriv, što se nije snašao...". Povraća mi se od tih komentara... Zar je Nečastivi toliko jak da nas je zatvorio u četiri zida, dao nam malo topline, novi tv i računalo, novi auto i pun frižider i sve to naplatio našom dušom?

E moj narode, ne pamtim te takvog! Sjećam se dana kada sam imao 18 godina i kada sam se s vinkovačkog ratišta prvi put vratio kući u Sl. Brod. Čim sam izašao s kolodvora pored mene je stao prvi auto. Kroz pozor me vozač upita : "Kuda momak?" ... Odgovorim mu kuda idem a čovjek otvori vrata i kaže :"Sjedaj, odvest ću te", iako mu nije bilo uz put ... Sjećam se onih divnih žena što su nam dolazile u rovove i donosile sa sobom neke sitnice, ali više od njihovih čarapa grijale su nas njihove riječi, osmijesi... Bile su tu umjesto naših majki, žena i sestara. Sjećam se i onih dana kada se pobjednička vojska vraćala kući i kada su na nju bacali cvijeće, kada su vojska i narod bili jedno biće, zagrljeni i od sreće plakali svi zajedno. Pa što se dogodilo u međuvremenu!? Zar je taj Nečastivi toliko jak da nam bez borbe uzme dušu!? Pobijedili smo Nečastvog na bojnom polju - pobijedimo ga i u svojoj duši! Poručimo ovim slugama Nečastivog da nemaju danas prava bahato voditi ovu zemlju koja je stvorena na našoj krvi! Poručimo im da nemaju prava maltretirati nas, provaljivati nam u kuće u sred noći i tražiti neke gluposti koje ne postoje! Poručimo im da nam je dosta njihove bezobzirne i bezobrazne krađe, korupcije, kriminala! PROBUDI SE hrvatski narode dok nije prekasno, dok još postojiš!

Probudimo se svi zajedno, dišimo opet istim plućima i udišimo slobodni hrvatski zrak! Uklonimo Nečastivog i njegove sluge, okrenimo se jedni drugima, pomozimo braći koja teško žive jer oni su primjer nepokorenih ljudi!

HOĆE LI KORUPCIJSKA HOBOTNICA PROTUZAKONITO IZABRATI PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSK

Izvješće s konferencije za medije povodom diskriminacije koju Nova TV provodi prema šest predsjedničkih kandidata

Neovisni predsjednički kandidat Josip Jurčević održao je konferenciju za medije na kojoj je pozvao sva nadležna državna tijela, javnost i šest povlaštenih predsjedničkih kandidata da se suprotstave najtežem obliku diskriminacije kojeg Nova TV nastavlja provoditi nad šestoricom predsjedničkih kandidata.

Jurčević je predočio Upozorenje kojeg je, temeljem prigovora petorice diskriminiranih predsjedničkih kandidata i udruge „Libertas“, Državno izborno povjerenstvo (DIP), 09. prosinca 2009. uputilo Novoj TV da su prema čl. 14 Zakonu o izboru predsjednika RH:

„Sva sredstva javnog priopćavanja dužna svim kandidatima za predsjednika Republike Hrvatske omogućiti da pod jednakim uvjetima izlažu svoj program i obavljaju izbornu promidžbu.“

Isto tako, Jurčević je predočio dokument Agencije za elektroničke medije, od 09. prosinca 2009., koji je nastao temeljem zahtjeva Josipa Jurčevića da se Novoj TV privremeno ili trajno oduzme koncesija kako bi se spriječilo provođenje najtežeg oblika diskriminacije nad šestoricom predsjedničkih kandidata, a što je u suprotnosti sa nizom zakona i ustavnih odredbi RH.

Agencija nije donijela odluku o oduzimanju koncesije, nego je Novoj TV uputila dopis u kojem, između ostalog, „ponovno ističe potrebu poštivanja zakonskih propisa kako bi svi predsjednički kandidati pod jednakim uvjetima i u jednakom vremenu imali priliku iznijeti izborne programe.“

Međutim, usprkos tome, Nova TV je 10. prosinca 2009. izvršila najtežu diskriminaciju šestorice predsjedničkih kandidata, te najavila nastavak te diskriminacije u svojim emisijama 17. i 23. prosinca 2009.

Stoga je neovisni predsjednički kandidat Josip Jurčević uputio novi prigovor DIP-u i novi zahtjev Agenciji za elektroničke medije da poduzmu sve mjere koje su im na raspolaganju, te da angažiraju i druga državna tijela, kako bi se spriječio nastavak najteže diskriminacije šestorice predsjedničkih kandidata, jer u protivnom će izbor budućeg predsjednika RH biti nelegalan i nelegitiman.

Jurčević je posebno naglasio da se nadležna državna tijela koja ne izvrše svoju zakonsku obvezu mogu smatrati dijelom korupcijske hobotnice koja se širi Hrvatskom.

Posebnim pismom pozvao je šestoricu povlaštenih predsjedničkih kandidata da pokažu odgovornost prema instituciji za koju su se kandidirali, te da odbiju sudjelovati u diskriminaciji šestoro svojih kolega predsjedničkih kandidata. Isto tako, Jurčević je uputio javni poziv svim udrugama i građanima da se suprotstave diskriminaciji predsjedničkih kandidata i onemogućavanju temeljnog demokratskog prava građana da svojom slobodnom voljom biraju predsjednika države.

O cjelokupnoj situaciji i svemu što poduzima Jurčević je obavijestio i Izbornu promatračku misiju OSCE-a u Republici Hrvatskoj.

IZBORNI STOŽER

Predsjednički kandidat

prof. dr. sc. Josip Jurčević

Mesić u Rusiji

Do iznemoglosti sam se smijao izvješću agencija o posjeti hrvatskog predsjednika Rusiji ovih dana. Nigdje ne vidim da ga je primio predsjednik te države već drugi čovjek premijer Putin. To je bolje nego da ga je primio samo ministar vanjskih poslova, a naši bi mediji i tu činjenicu pohvalilili,jer Predsjednik je otišao u bratsku mu Rusiju gdje mu netriba prevodilac. Pa će račun za državu biti manji. Iako se Predsjedik u deset godina nije riješio zrakoplova, kojeg je tada najavljivao da će prodati i da će svijetom krstariti redovnom avionskom linijom. Pitam se šta je od tog obećanja? Tamo je u Rusiji držao predavanje dragim Rusima koji bi voljeli da smo svi mrtvi, jer su nam zajedno sa Britancima to i namjenili kad su Vijeću sigurnosti UN predložili a potom i usvojili Rezoluciju o zabrani uvoza oružja u zemlje bivše Jugoslavije. Predhodno je JNA pokupila svo oružje sa teritorija Hrvatske i prebacila ga bosanskim Srbima a nešto i u Srbiju, jer ga je toliko bilo u Srbiji da ga nisu imali gdje smjestiti. I takvim se Rusima hrvatski predsjednik žali za stanje u Hrvatskoj prije njegova dolaska na čelo države. On Rusima kaže da je u zemlji koju je preuzeo bila „opća nelikvidnost, a da su nevladine organizacije koje su se bavile ljudskim pravima tretirane kao neprijateljske“. Je Hrvatska je u vrijema kad je Mesić došao na njezino čelo bila dužna oko 9 milijardi dolara, a taj se dug na kraju njegova mandata popeo na 40 milijardi istih dolara, sa tendecijom da za godinu dvije budemo dužni „kao Grčka“! Što se tiče nevladinih organizacija za zaštitu ljudskih prava Srba koji su ostali u Hrvatskoj tu je sve odavno rečeno sve što se moglo reći.Nema više dovoljno meda da ih se prehrani pa će ga Hrvatska skoro za njih početi uvoziti. Kada aktualni Predsjednik toliko sprječava korupciju što to čini tek na kraju mandata, a nije radio na početku, kad je i vlast u državi bila ona koja ga inače potpomaže u svemu. Kako za nedavne akcije protiv korupcije još nema pravmoćnih sudskih presuda to se pitam što će iz svega toga biti. Možda najprije ono „tresla se brda – rodio se miš“. Što se tiče trase o ruskom plinu, pitanje je kud bi plin išao. Ako bi išao od Rusije za Hrvatsku mislim da bi teško do Hrvatske došao, a obratno bi išao za Rusiju, a što to nama u konačnosti znači – ništa. Uvijek će se naći neka Ukrajina koja će zatvoriti ventile kad je najveća zima. Neće ljeti kad se plin malo troši!
Rusima predaje da želi da njegov nasljednik bude „antifašista“. To znači ako nije „antifašista“ da je ustaša, ili nešto treće, što Predsjednik nikako ne bi mogao prožvakati. Rusi pak ne slušaju njegove priče o fašizmu i antifašizmu, nego ucjenjuju Hrvatsku hrvatskim parama. O tome predsjednik sam kaže da su nam Rusi dužni sto milijuna američkih dolara, ali usput nam ih nikad neće vratiti ako im prije ne damo naša brodogradilišta / u koja će oni ulagati/. Ja bi Putinu rekao ovako. Daj ti meni moje pare a onda ću ja za te pare uložiti u brodogradnju. Ovako će naši veliki ekonomisti prodati brodogradilišta našem dužniku, a on će opet isisati iz njih sve što se isisati dade onda će raskinuti ugovor. Dug nam nije vratio, a opet nas pokrao. I to i zadnja baba vidi što se događa samo naš Predsjednik ne vidi. I zato smo tu gdje jesmo.
A.Milić

Za koga glasati !?

Za ovaj komentar su povod dvije stvari.
Prva je vijest koja je iz Hrvatske došla do mene da se za izbor za Predsjednika države počela raditi izborna matematika. Primjenjuje se negativni pristup koji od prilike izgleda ovako: Nikako ne želim pobjedu određenog kandidata, stoga ću glasovati za manje zlo koje po mome mišljenju ima najviše šansi pobijediti. Tako se stvara efekat stada koji kreće za ovnom koji ima najglasnije zvono. Na stranu činjenica da ta logika ima nekog smisla kada se biraju zastupnici u Sabor, ali sada ne. Najbitnija stvar koju hrvatski birači trebaju shvatiti je da treba dati glas kandidatu koji je u oporbi. Naravno da time ne mislim na aktualnu saborsku oporbu, već na OPORBU saboru. Oporbu ovom Saboru kakvog danas imamo. Mislim na oporbu današnjoj politici, kriminalu, rastakanju osnovnih ljudskih i kršćanskih vrijednosti – mislim na oporbu uništavanju Hrvatske. Na jednoj strani su dva kandidata, Tuđman i Jurčević koji znače okretanje stranice i obnovu zemlje a na drugoj svi ostali, politička mafija gdje su svi kandidati zapravo isti. Nije važno kako se zovu ili koju političku formaciju predstavljaju. Među njima nema ama baš nikakve razlike.

Pratim odgovore na pitanja o akademskoj šutnji. Nisam mogla vjerovati sama sebi. Hrvatska se nalazi na prekretnici – ili nastaviti stopama Mesića i uništiti sve što imamo, a što je koštalo krvi naših najboljih sinova, ili ugledati tračak svjetla na kraju tunela. A ti naši intelektualci i veliki znanstvenici (na sreću ne svi) na jednostavno pitanje tko je po njihovom mišljenju najkvalitetniji kandidat odgovaraju: “Ni jedan”. Valjda zbog toga jer smatraju sebe uzor-kandidatom i svatko tko nije njihov klon ne može odgovarati. Hrvatska MORA izabrati novog predsjednika. Ta neodlučnost, ziheraštvo, neopredjeljenost, u ovom trenutku ne koristi Hrvatskoj. To je poziv da se ne izađe na glasovanje a znamo čemu to vodi. Ljevica izlazi na izbore kao vojska. Niti jedan njihov glas ne će nedostajati. Zar je tako teško tim vrlim znanstvenicima pogledati koje su kompetencije Predsjednika države a koja su područja gdje on može djelovati samo kao savjetodavac te prema tim parametrima pošteno reći hrvatskim biračima što misle – koji je najbolji kandidat. Drugi povod je pismo Slobodana Langa koje mi je nedavno ponovno došlo do ruku a u kojem analizira predsjedničke kandidate i s jasnoćom i logikom koja mu je svojstvena iznosi njihove karakteristike. Njegov izbor i preporuka hrvatskim biračima su dva jedina stvarno kvalitetna kandidata Tuđman i Jurčević. Potpuno se slažem s Langom u njegovim procjenama. Ostaje samo dodati da vrijeme za Jurčevića tek treba doći. Nadajmo se što prije. Danas nam je potreban Tuđman ne samo zbog njegovih osobnih vrijednosti kao čovjeka i snage njegovih ideja već i zbog velikog iskustva koje je stekao u međunarodnoj politici u vrijeme stvaranja hrvatske države te poznavanja zakulisnih i prljavih igara svjetskih moćnika koji i dalje, zahvaljujući našoj političkoj mafiji uništavaju Hrvatsku. Nadam se da će i Jurčević razumjeti tu činjenicu. Tuđman je u ovom trenutku naša šansa da Hrvatska dobije predsjednika kakvog zaslužuje i ne smijemo ju propustiti. Situacija u kojoj se nalazi zemlja ne dozvoljava nam taj luksuz.

Maja Snajder

Sjećanje na pismo prvopričesnice generalu Gotovini

Da se još jednom prisjetimo pisma prvopričesnice hrvatskom generalu i haškom uzniku Anti Gotovini pred Božić prošle godine
na ovoj vezi

Franjo Tudjman - prvi predsjednik obnovljene hrvatske srednjevjekovne suverenosti

Dr. Franjo Tuđman i hrvatske domoljubne snage su uz Božji blagoslov uspjeli obnoviti srednjevjekovnu hrvatsku državnost, obraniti u nametnutom ratu kroz srpsku fašističku agresiju (Crnu Goru ne zaboraviti) i na veliko čuđenje svjetskih centara moći i tajnih službi, ne samo stvoriti vojsku za obranu države i uspostavu vojne ravnoteže nakon nametanja embarga na uvoz oružja napadnutim zemljama (dobra osnova za tužbu protiv UN-a i EU-a da u Hrvatskoj postoji i jedan političar koji želi dobro Hrvatskoj) već i tako uvjerljivo i nadmoćno pobijediti, otpuhati drskog, napuhanog i arogantnog (po Velikoj Britaniji i Francuskoj nepobjedivog i odlično organiziranog srpskog agresora) velikosrpskog agresora kroz Bljesak i Oluju.

Vodja hrvatskog naroda u olujnim vremenima po Božjem blagoslovu

Ovaj cijeli period 1991. – 1995. je bio jedno veliko čudo najprije Božje i svih hrvatskih branitelja, Tudjmana i domoljubnih snaga. Posebno, kada se vidi danas koliko posrbice (Jugoslaveni, srbofili, HHO, udbaši i co.) još uvijek imaju utjecaja u hrvatskim političkim, medijskim, ekonomskim, kulturnim strukturama. Najbolji primjer je i HTV gdje se dočekuju Velikosrbi bez riječi isprike hrvatskom gledateljstvu da za svoj novac mora gledati one, koji su bodrili velikosrpske koljace (Tijanić, Karić itd.) a po Galiću će uskoro i Brena ponovno na YU-HTV.

Dr. Tudjman je sa svojim narodom i uz Božji blagoslov napravio nemoguće i oslobodio Hrvatsku, a u BiH prisilio do nogu potučene Velikosrbe na potpisivanje mira inače bi HV i HVO za dva dana bili na povijesnoj hrvatskoj granici, Drini.

Dr. Tudjman je puno veći političar od izdajnika J. B. Tita - najveći političar 20. st.

Po ostvarenom i po nepovoljnoj konstelaciji snaga Tudjman ide u red najboljih političara u ovom stoljeću, mislim da nijedan političar nije imao ovako nemoguću situaciju i da je napravio tako puno. Jedini problem koji baca sjenu na ove ogromne uspjehe je hrvatska diplomatska i medijska naivnost i neulazak u vojno već oslobodjenu Banja Luku (Srbi su bili u onom, što najbolje znaju, kada Hrvati imaju bar pračku - bežaniji iliti poznata srpska defanzivna taktika, kada nisu civili u pitanju već hrvatski bojovnici).

Hrvatska je morala ići do kraja u BiH jer inače hrvatska granica nije geostrateški sigurna. Ali ovo se ne može Tudjmanu samom zamjeriti, da je uopće vodio naciju u suverenost, obranio i pobijedio sam protiv cijelog političkog svijeta i vladara zemaljskom silom, oslobodio Hrvatsku je velika i ogromna stvar, ali u BiH je Hrvatska lakomisleno i glupo prokockala kapital stečen krvavim vojnim pobjedama, što se nije smjelo dogoditi. Isto tako je dopušteno osnivanje antihrvatskih tobožnjih civilnih udruga, preoblačenje kaputa Titovih stupova drustva kao N. Pavića, Z. Puhovskog, J. Perkovića itd.

Tuđman nije imao diplomaciju, nije imao jednog Nikolu Pašića, naravno na hrvatskoj strani, nije imao jednog pametnog čovjeka koji bi diplomatski učinio ne maksimum, nego jedan najobičniji diplomatski minimum. Sada se nalazimo u nemogućoj situaciji, da je Hrvatska nakon pobjednika u BiH spala na ugrožene Hrvate u BiH koje nitko ne shvaća ozbiljno, a najmanje službeni Zagreb.

Tuđmanovo velebno djelo je stvaranje države - nadogradnja je pred nama

Hrvatska je propustila bolje kapitalizirati svoje vojne pobjede u BiH i to nam se sada vraća kao bumerang. Ja bih se usudio tvrditi da je i zato kriv utjecaj starih udbaša, posrbica i ostalih koji su se infiltirali u hrvatske vojne, špijunske i političke strukture (pogledaj slucaj J. Perković, ubojstvo M. Baresića, premlaćivanje branitelja Vukovara Jastreba itd.). Kada njima Englezi plate, nađu oni dobre razloge da HV ne uđe u Banja Luku i da Tuđmana u to uvjere. Ne vjerujem, da se nije moglo i moralo više ostvariti.

Nijedan narod ne poklanja tako krvavo stečeno kao Hrvati, nijedan narod nema politiku, koja je toliko protiv samog sebe uperena, naravno, ne protiv njih jer oni dobivaju lovu od stranih gazda da rasprodaju Hrvatsku, da unište HV itd. A mogli bi biti tako jaka i ponosna država. Tuđman je pokazao pravi put, ali nije mogao on sam sve. Da smo imali ove današnje političke glupane i egoistične veleizdajnike nikad ne bi bilo pobjede 1995., nikad se ne bi ništa radilo, što bi Hrvatskoj koristilo.

Kao sto su primili skandalozne optužnice protiv hrvatskog vojnog i političkog vrha i pristali na akcijski plan na preostalu hrvatsku političku pamet, isto tako bi priznali SAO Krajinu radi ulaska u EU, priznali bi i velikosrpsku vojnu pobjedu, da se od njih tada to tražilo. Hrvatska ima sreću da je 1990. imala F. Tuđmana, a ne jednog sitnog šarmera i bivšeg udbaša Stipu Mesića ili jednog EU janjičara Ivu Sanadera i pobratima posrbicu Ivicu Račana.

Hvala ti Svevišnji na realizaciji suverenosti i da se opet vije hrvatska šahovnica diljem svijeta, gdje Hrvati žive i nastupaju pronoseći našu slavu kroz tvoj Blagoslov, kakav ima malo naroda.

Hvala ti na hrvatskom Mojsiji Franji Tuđmanu koji nas je izbavio iz velikosrpskog ropstva i političkih stranputica hrvatskih posrbica takozvanih Jugoslavena.

Tuđmanova veličina raste iz dana u dan kroz nesposobnost hrvatske aktualne politike

Franjo Tuđman je bio pravi čovjek, državnik i vizionar koji je volio svoj narod i svoju zemlju. Danas imamo samo sitne političke lopove, štakore i ulizice, koji znaju samo slušati, što im naši vjekovni neprijatelji kažu, nema tu mjesta za suverenost, hrvatski narod i poštivanje naše slavne povijesti. To je za njih mrak tuđmanizma a ne vide, da je narodu odavno pao mrak na oči i da ih nitko više ne shvaća ozbiljno osim medija koji kao i oni služe stranim interesima.

U okolnostima u kojima si stvarao državu bilo je puno zamki i puno mogućnosti da se pogriješi, bio si od strane nebeskih zaštitnika tako vođen da Hrvati budu svoji na svome i da pobijede sami protiv svih. Imao si svoj narod, najbolje ratnike i vjeru u Dobro, sve ono čega hrvatska politika više nema. Oni imaju EU, SiCG, četnike i antihrvatske udruge i medije, tj. sve za put u pakao. Nakon tvoje smrti se pokazalo koliko je nemoguće glupa i nesposobna hrvatska politika. S takvim Titovim kadrovima, udbašima, posrbicama i privatizatorima stvarati državu u ratu je bilo najveće političko čudo u 20. stoljeću. Dogodio se Blagoslov i ujedinjeni hrvatski narod kojega ni 3. armija u Europi i udružene četnicke snage, monoliti prosrpski lobi u EU i UN-u te embargo na uvoz oružja nisu uspjeli slomiti.

Pomolit ćemo se za Tebe, zahvaliti se Svevišnjem i zapaliti svijeću. Zahvalit ćemo ti što nisu uspjeli uništiti našu vjeru i nadu, nisu uspjeli ponovno ubiti Hrvatsku, gdje si i Ti u svojoj mladenačkoj zabludi sudjelovao, nije se ponovio toliko željeni Bleiburg od strane EU-a i međunarodne zajednice. Imao si veliko neustrašivo hrvatsko srce kojemu je strah bio nepoznat, ljubav prema Domovini motivacija i vjera u svoje nepobjedive hrvatske ratnike. Ti si u njih vjerovao, oni su to opravdali, zato smo po Blagoslovu Hrvati i pobjednici.

Otisao si od nas i usao u vječnost kao hrvatska politicka legenda.

Znam da ti nije lako gledati ove bijednike koji sada sjede u foteljama, koje ste im ti, ujedinjeni hrvatski globalni narod i branitelji omogućili.

Otišao si kao pobjednik i kreator hrvatskog političkog i vojnog čuda. Imao si veliko srce i nisi kaznio posrbice i komunjare, zato ti zahvaljuju detuđmanizacijom. Nisi bio krvožedan kao Tito da ih pošalješ na onaj svijet, što su oni napravili sa cijelom porobljenom državom Hrvatskom, nisi ih čak ni sudio, to ti je jedina mrlja na tvom velebnom djelu za hrvatsku državu i naciju.

Neka ti je laka hrvatska zemlja koju si ljubio i kojoj si vratio ponos pobjednika, te što si omogućio da se zna za hrvatsko ime u svijetu. To ti hrvatski narod zaboraviti nece nikada. Što ti mi zahvaljujemo oni ti ne mogu oprostiti (EU, SiCG, Stipe Mesić, Velika Britanija itd.). Poštivanje Ustava je u današnjoj Hrvatskoj najveći vic. Čemu Ustav kada ima Brüssel, London (Hag) i Beograd (slučaj Jović).

Živi u vječnosti pobjednika, pobjednički hrvatski narod te neće zaboraviti, naprema tvojoj veličini i sjaju današnja hrvatska politika je tek samo EU-tanazirani mrak tj. plan B za Hrvate nakon četničkog noža i genocida.

Vječni pozdrav pobjedniku od pobjednika, tvojih Hrvata. Čekamo novog pobjednika da Hrvatskoj osvane novi dan hrvatske politike i hrvatskog puta, političke neutralnosti, umjesto utapanja u novom ropstu novo stare EU-YU-integracije koja po hrvatskom Ustavu nije moguća.

Tomislav Kralj